------- SVETE MISE U ŽUPNOJ CRKVI SVETOG ILIJE PROROKA SINAC 31.12.2023; 1.1.2024; 6.1.2024 I 7.1.2024 GODINE SU U 11,00 SATI -----
 
------- Za pregled naše web stranice preporučujemo koristite internet preglednik Opera ili Mozilla Firefox. ---- naša mail adresa: urednistvo@zupa-sinac.com ------ NOVO OD 28. PROSINCA 2023. GODINE NA NAŠEM YOTUBE KANALU WEB KAMERA SINAC UŽIVO -----
 

Sinac je riznica krajobraznih ljepota, prirodne baštine kao i kulturnog blaga bliže i daljnje prošlosti. Za Sinac je karakteristično miješanje kultura kroz povijest; japodske, rimske i slavenske. Gradine nad Vrilom i na Rudinama te nekropola grobnih tuluma na desnoj obali rijeke Gacke pokazatelji su naseljenosti u pretpovijesti. O životu iz rimskog razdoblja svjedoče bogati nalazi novca, a u mjesnoj crkvi, kao kamenica za svetu vodu služi rimski kamen s natpisom.U pećini kod Sinca uklesan je reljef boga Mitre koji se nekoć ovdje štovao. Sinac se prvi puta spominje kao selo 1408. God. (villa Synacz), ali zna se da je kao naselje već postojalo u neolitsko doba. U srednjem vijeku Sinac se nalazio u Gackoj ili Gatanskoj župi. To je područje rijeke Gacke i njenih pritoka s glavnim naseljem Otočcem i današnjim selima; Dabar, Doljani, Prozor, Ramljani  i Vrhovine. Gačani kao naselje zabilježeni su već  818. god. U vijesti da su u franački dvor došli poslanici Borne  „ducis Guduscanurom“.  Konstantin Porfirogenet pored Krbave i Like spominje  Gacku župu kojom upravlja hrvatski ban.  Kralj Andrija  1219. God.  Gatsku  župu dariva templarima . U darovnici je naznačena  granica koja je u najkraćim crtama tekla od Ledenica na Vratnik, Krasno, nedaleko od Sinca, Jesenice kod Saborskog te Plasa i Žrnovnice.

Godine 1290. Gacka pripada knezovima Frankopanima koji je posjeduju do kraja srednjeg vijeka. Bila je podjeljena na velike posjede; Otočac, Obvršje, Doljane, i  Lasničiće. Obvršje je obuhvatilo zemljište oko izvora Gacke i Sinca pa sve do Prozora i Zalužnice. Od  1527 do 1689  razdoblje  je turske vladavine u kojem je velik broj hrvatskog življa stradao ili se iselio u druge područja. Iako raseljavano tijekom 16 i 17 stoljeća na ovom području su se relativno očuvala; starost  naselja, toponomastika, kao i govor čak najbolje između Zrmanje i Kapele. Stanovništvo tog kraja oslanjalo se na tvrđave u Otočcu, Prozoru i Brinju te je u velikom broju ostalo na starim kućišćima.Nakon oslobađanja od Turaka dolaze novi stanovnici iz drugih krajeva Like, s obale i bunjevačkog kraja. Bez obzira na priliv stanovništva dominiraju dobro razvijeni stari rodovi, osobito Tonkovići,  Čorci, Kostelci, Dubravčići, Kolakovići, Kolaci i Bobinci. Prema odredbi carice Marije Terezije u svakom središtu  „krajiške satnije“  otvorena je  „trivijalka“- škola na hrvatskom jeziku, a u svakom sjedištu „krajiške pukovnije“ škola na njemačkom jeziku. Sinac je dobio „trivijalku“  1781, godine Djevojačka pučka škola utemeljena je 1831. a 1832. god. - Osnovana je narodna škola u Sincu.

U naselju je 1741. god. - Kapelan Simon Degoricia dao je srušiti kapelu sagrađenu 1707. god. i sagrađena je župna crkva sv. Ilije. Crkva je dovršena 1750. god. a 1751. god. - posvetio ju je senjski biskup Juraj Vuk barun Čolić. Župni dvor izgrađen je 1818. Krajem 19.  i početkom 20. st. Naselje je općinsko središte sa ; školom, policijskom postajom, šumarijom, nekoliko trgovina, mljekarskom zadrugom, pilanom, mlinicama te dosta razvijenim narodnim rukotvorstvima kao što je izrada keramike i tekstilnih predmeta, uglavnom od vune.

Između 1912  i  1918. god.  gradi se pruga  Ogulin – Plaški – Vrhovine – Gospić  i mnogi prilazni putevi za nju. Godine 1914 probijen je tunel Sinac u blizini sela dužine  2.270 m. Otvorenjem željezničke pruge Zagreb – Split, 1925 god. U neposrednoj blizini naselja stvaraju se nove veze sa cijelim svijetom Nakon drugog svjetskog rata nastupa razdoblje stagnacije i degradacije u svakom pogledu. Tako je 1956 prestala sa radom općina, a 1967 u požaru je izgorjela općinska zgrada. 1963 prestaje sa radom policijska postaja, a 1964 zatvorena je i osmogodišnja škola. Govor Sinca je stari čakavski s ikavskom i ekavskom zamjenom te starom akcentuacijom. Od sredine 20 st. gubi se zamjenica  „ča“ i stara akcentacija, a jačaju karakteristike štokavskog  govora. Depopulacija raste iz godine  u godinu, stanovništvo se raseljava u veće centre i u inozemstvo. Premda se stanovništvo iseljava već i u 18. I 19 st. kulminiralo je  nakon II.  sv. rata  kada se Sinačko stanovništvo raseljava po svim krajevima  Hrvatske, a veliki je broj odselio u Slavoniju. O smanjenju broja stanovništva govori i podatak da je 1910. Sinac imao 1485 stanovnika ,  1990/91 1004 stanovnika,  prema popisu iz 2011.  samo  597 stanovnika a 2021 godine 496 stanovnika. Iako ne u zadovoljavajućoj mjeri  ipak se u posljednja 2-3 desetljeća  ponešto izgrađuje i ulaže u razvitak, uglavnom vlastitim snagama.  Žestoko napadan, ali nikad pokoren u domovinskom ratu, danas pruža mogućnost razvoja, revitalizacije i povratka raseljenog stanovništva. Moguće je to na bazi bogatih prirodnih i kulturnih resursa s naglaskom na očuvanju indetiteta naselja.      

SINAC METEO
 
CRKVA SV. ILIJE PRPROKA
 
FOTO OBNOVA CRKVE sv. ILIJE
JOŠ O SINCU

Vrila Gacke

Su modre oči rijeke Gacke ozrcaljene bistrinom, to su očŤi cijelog gackog kraja, u kojima se u odrazu stapa nebo i voda.

Gacka

Gacka

S koljena na koljeno već stoljećima prenosi se legenda o stvaranju jednog djela  zemljinog kutka.

Mlinice

Na Gacki i njenim pritocima radilo je tijekom 20. stoljeca oko šezdeset mlinica


© župa svetog ilije sinac 2012-2024. Sva prava pridržana.

Izrada i ažuriranje stranice: www.zupa-sinac.com.